piše: Perović Vukašin
Crna Gora tone, a mi ne prestajemo da napadamo jedni druge. Na Rokoče, lijepo, svečano, dostojanstveno… podijeljeno. Stotine izdijeljenih u one kojima se ne sviđa tekst na ploči i oni kojima je ok, na one koji vrijeđaju Buja (SDP) i oni koji ga ne vrijeđaju, na one koji zvižde Mihailu i one koji mu ne zvižde.
Danima traju napadi na tekst ploče. Neki smatraju da je trebalo navesti da su to uradili srpski žandarmi, zločinci, okupatori… možda bi to bilo bolje. Ali… Komunisti su imali 45 godina da postave ploču, ali nijesu. DPS je imao 30 godina, nije mrdnuo. I sada, kada je neko pokrenuo, visio po šalterima, ispravio prvobitni tekst u kome je pisalo da je porodica „stradala“, poslije dvije godine pribavio sve dozvole, obezbijedio radnike, materijal, osmislio, organizovao, završio… ne valja. Poslije 78 godina neko je napravio je prvi korak i odma je proglašen izdajnikom, nesposobnim, kukavicom… Iako znam da se istorija uči u školi možda bih napisao drugačije, ali mi ne pada na pamet da riječ kritike uputim onima koji su radili, dok sam ja čekao svečano otvaranje. Pa ako mislim da umijem bolje, zapeću da organizujem, dobijem dozvolu, pribavim sredstva i uradim kako mislim da treba. Puno crnogorske istorije čeka svoja obilježja.
Za sve one koji su vrijeđali Buja, moram reći da je tamo govorio Gradonačelnik Cetinja, koji ima podršku Demokrata i Ure. I nijesmo došli zbog Buja nego zbog porodice Zvicer. Svi oni mogu bilo kog dana da se okupe na Cetinju, ili preko drštvenih mreža da kažu Buju političaru sve što mu zamjeraju. Njegovu koaliciju sa odrodima Crne Gore smatram skandaloznom, ali kako je on tu u ime Cetinja a ne u ime stranke, ne pada mi na pamet da vrijeđam Cetinje.
Isto je i za Mihaila i protiv Mihaila. Niti je vrijeme, niti mjesto, a ni način za iskazivanje neslaganja načinom kako vodi crnogorsku crkvu. Ne zviždi se instituciji, posebno ne danas u Rokočima.
Tako smo stigli tu đe smo. Godine poraza, propadanja i neslaganja, a mi ništa nijesmo naučili. Nastavljamo međusobne konforntacije jače i češće. Naprijed u nestanak, koji ako ovako nastavimo i nije daleko.
